|
|
|
Jeste za izbore? Uslijed velike nezaposlenosti od čak 317 625 osoba u veljači i nastavka negativnih trendova iz prošle godine i u ovoj godini velik dio građana, a posebno oporbene stranke na čelu s Milanovićem, Čačićem i Kajinom traže prijevremene izbore. Po meni, najbitnije je postaviti pitanje što bi nam ti prijevremeni izbori donijeli? S jedne strane treba staviti prednosti odnosno prilike koje bi se otvorile prijevremenim izborima, ali opet s druge strane i nedostatke odnosno prijetnje koje bi nastale njihovim organiziranjem. Kad bismo bili sigurni da će nas prijevremeni izbori izvući iz ove nezavidne situacije oni bi po meni imali smisla, ali ako ćemo s njima samo promijeniti osobe koje će sjediti s desne strane u Saboru i umjesto lika Jadranke Kosor na sjednicama Vlade gledati Zorana Milanovića, a nezaposlenost će i dalje rasti, onda ti izbori apsolutno nemaju smisla. Čak bih se složio s premijerkom da u godini završetka pregovora s EU izbori mogu biti štetni. No da ipak nije sve tako crno kako prikazuju mediji govore podaci o povećanom broju slobodnih radnih mjesta za više od 5000 u veljači u usporedbi s prvim mjesecom te da je gotovo 3000 ljudi koji su bili u evidenciji nezaposlenih pronašlo odgovarajuće radno mjesto u posljednjih mjesec dana. Nadajmo se da ovi podaci ipak nagovještaju bolje dane pred nama pa da će i sama ideja o prijevremenim izborima ostati samo želja onih kojima je uhljebljenje u Vladu najbitnije. S predavanja Davora Pavune Davor Pavuna, najpoznatiji hrvatski fizičar i izumitelj održao je prije dva tjedna predavanje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Što zbog putovanja što zbog pretrpanog rasporeda, tek sam sad stigao napisati sažetak predavanja. Tema je bila Budućnost odnosa Kine i SAD-a. O Kini je govorio kao zemlji sa velikim razlikama u stupnju razvijenosti. Veliki gradovi su izuzetno razvijeni, dok je ostatak zemlje izuzetno siromašan. Ispričao je svoje zanimljivo iskustvo kao gosta u Hilton hotelu u Pekingu. Na letu iz Beča za Peking kompanijom Austrian Airlines izgubila mu se prtljaga. Dolaskom u hotel sjeo je samo 20-ak minuta u baru kraj recepcije popiti jedno piće. Kad je otišao u sobu tamo ga je već čekala izgubljena prtljaga. Ostao je ugodno iznenađen brzinom kojom je prtljaga pronađena i dopremljena u hotelsku sobu. Konobarice u hotelu govorile su bolje engleski nego on koji se školovao u Engleskoj. Sve to ga je impresioniralo, no navečer su mu na vrata sobe pokucali ljudi koji su nudili djevojčice za zabavu. To ga je naravno ražalostilo jer se radilo o zaista mladim djevojkama od 13,14 godina. Tu je povukao paralelu s uslugom koju pružaju hrvatski hoteli pa i oni u regiji. Usluga kod nas je puno lošija – zaključio je. Pričao nam je kako je na domjenku poslije konferencije u Pekingu pjevao dalmatinske pjesme, točnije Tri sulara su. Prisutni su bili oduševljeni, a on je zauzvrat dobio kamion pun poklona od jednog multimilijunaša koje je onda dijelio po Kini jer nije znao što će sa silnim poklonima. Nakon zanimljivih anegdota iz Kine okrenuo se problemima Hrvatske. Kaže da mi Hrvati ne vjerujemo dovoljno u sebe, naši znanstvenici idu vani jer se tamo lakše financiraju, ali kad bi ih se sve skupilo i vratilo u domovinu, Hrvatska bi postala čudo, podsjetio nas je na Teslu. Smatra da je laž da je naš problem malo obrazovanih ljudi jer je potrebno tek 1,5% inženjera da dizajniraju proizvod i tek 3% obrazovanih na 4 milijuna odnosno 3,5 milijuna ljudi koliko će Hrvata biti za 30 godina. Kritizirao je silne napore koje Hrvatska radi kako bi što prije ušla u EU. Smatra da nas EU želi iskoristiti. Podsjeća nas koliko je „guzica Sanader polizao u EU“. Nakon ove izjave dvoranom se prolomio glasan pljesak publike. Microsoft je nastao kad su 2 „kikića“ radila u garaži, zašto naše dvije cure s FER-a ne mogu izmisliti recimo Google Love koji će povezati dvoje ljudi i zaraditi milijarde dolara – pita se Pavuna. Također je napomenuo kako 20% ljudi misli da je on lud, ostali da je pametan, mi neka sami odlučimo kome se prikloniti. Za kraj nam je odao jednu „tajnu“ sa zatvorene vojne konferencije: kako je od talibana s 4 žene najlakše izvući informaciju? Pokloniš mu Viagru. Na samom kraju poručio nam je da umjesto aplauza traži da putem kući razmislimo o svemu što je rekao, a ne da prihvatimo sve što je rekao kao naše vlastito mišljenje. Prepuna dvorana svejedno je ovog velikog znanstvenika ispratila pljeskom, a više od 20 novinara i tv ekipa potrčale su za Pavunom kako bi dobile kratke izjave. Kratak životopis: Davor Pavuna maturirao je u V. gimnaziji u Zagrebu 1970. godine. Diplomirao je eksperimentalnu fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1977. godine. Postao je doktor znanosti u Cambridgeu 1982. godine iz područja fizike kondenzirane materije. U francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS) u Grenobleu boravio je tri godine. Jedno vrijeme istraživao je u Australiji i SAD-u. Od 1986. godine radi u Laussani u Švicarskoj kao sveučilišni profesor fizike, kemije kondenzirane materije te mikro i opto elektronike. Objavio je preko 150 znanstvenih radova i udžbenik o supravodljivosti na engleskom jeziku, koji se prevodi i na druge jezike. Održao je stotinjak predavanja na uvaženim svjetskim sveučilištima. Radi na projektu na Synchotronu u američkoj državi Wisconsin, što je zajednički projekt švicarskih i američkih fondova za znanstvena istraživanja. Predsjednik je svjetskog kongresa o nano-inženjeringu i novim oksidnim tehnologijama u SAD-u. Savjetnik je poduzećima u nekoliko država. Kao savjetnika na području energetike ga je angažirao američki predsjednik Barack Obama. 38. Film Festival u Beogradu Ove godine odlučio sam posjetiti filmski festival u Beogradu. Razlog je njegova tradicija još od 1971.godine i brojna publika koja ga prati od početka do danas. Tako sam u prošli četvrtak popodne krenuo prema Beogradu. Nakon niti 5 sati vožnje autocestom sa kraćim stajanjima došao sam u Beograd. Grad zabave i ludog noćnog provoda. Spavao sam kod prijateljice u centru pa oko smještaja nije bilo brige. Četvrtak navečer smo ostali s društvom u stanu na tzv. sedeljki kako kažu Beograđani za zabavu u nečijem stanu na kojoj je priča i pije bez preglasne muzike.  U petak sam obilazio grad, šetao Knez Mihajlovom, Kalemegdanom i okolnim ulicama i ručao u jednom izvrsnom talijanskom restoranu. Večer je bila rezervirana za odlazak na Filmski festival, FEST kako se službeno zove u Sava centar. FEST se inače ove godine održavao od 19. veljače do 28. veljače pod sloganom „Ohrabruje“. Tijekom devet dana, u šest programskih cjelina, bila su prikazana 64 filma iz tridesetak zemalja koji su obilježili filmsku godinu za nama. Tu večer gledali smo film Zatvoreni otok (Shutter Island, srpski prijevod Zatvoreno ostrvo), redatelj Martin Scorsese, a glume Leonardo DiCaprio, Marc Ruffalo i Ben Kingsley. Film je iznimno mračan, triler s elementima horora, nije film baš za svačiji ukus i uzrast. Ukratko, radnja je smještena u 1954. godinu. Leonardo DiCaprio igra mladog i ambicioznog američkog šerifa Teddy Danielsa, koji dobija zadatak da istraži nestanak pacijentice iz Ashecliffe bolnice smještene na Zatvorenom otoku pored Bostona. Dok uragan odsjeca mogućnost komunikacije sa kopnom, opasniji kriminalci bježe u sred konfuzije, a zagonetni i misterozni dokazi se gomilaju. Teddy uskoro počinje sumnjati u sve, a posebno pamćenje, partnera i svoju zdravu pamet... Subotu sam koristio za shopping, izlozi sa natpisima -80% privukli su me poput magneta. Iznenadio sam se odličnom ponudom, očekivao sam da se sve pokupovalo do ovih završnih sniženja, ali prijateljica mi objašnjava da su Srbi dekintirani u ovoj recesiji i da ništa ne kupuju. Zato sam za 100-tinjak eura kupio odlične Energie traperice,Diesel tenisice i Zara majicu što vjerojatno u Zagrebu nikad neću uspjeti. Dućani s odjećom jednostavno su za ovu sezonu naručili previše robe, ne računajući na recesiju, objašnjava mi jedna ljubazna prodavačica, inače rodom iz Koprivnice. Subotu navečer sam proveo u jednoj tradicionalnoj kavani s živom muzikom. Odlično sam se proveo okružen prelijepim curama. U nedjelju se trebalo vratiti u Zagreb i stvarnost. Jedno je sigurno, iduće godine se vraćam na FEST  S izložbe Vlaha Bukovca Danas sam bio na izložbi Vlaha Bukovca u Klovićevim dvorima. Radi se o velikoj izložbi nakon zatvaranja one u Haagu od rujna prošle godine do siječnja 2010. Nisam očekivao da će biti puno ljudi kad tamo sve vrvi od posjetitelja. Zbunjeno pitam na ulazu što se događa, cura iz galerije mi kaže da je svaki dan od otvaranja izložbe ovakva gužva i da čak rade i ponedjeljkom (inače su tad zatvoreni) i navečer do 20 h umjesto 19 da bi svi koji žele vidjeti izložbu stigli to napraviti do 28.2. kad se i službeno zatvara. Razlog ovakvim gužvama odmah mi je postao jasan kad sam se popeo na drugi kat Klovićevih dvora. Zbirka je ogromna - 98 slika, a odabir slika savršen (sve nastale u razdoblju od 1879. do 1921.god.). Oduševljeno sam pogledao sve slike, a najdraži su mi portreti Ivana Meštrovića i Pera Čingrije. Izložen je i velik dio autoportreta od kojih mi je najbolji onaj slikan u ateljeu. U prvoj prostoriji izložen je i slikarski materijal kojim se Bukovac koristio i neke fotografije iz njegova života.  Djela na izložbi prikupljena su iz najvažnijih javnih institucija, muzejsko-galerijskih ustanova (galerije iz Splita, Dubrovnika, Cavtata i Zagreba), javnih i privatnih zbirki Hrvatske (po jednu sliku ustupili su Ivo Sanader i Nadan Vidošević), ali i Srbije, Crne Gore, te Bosne i Hercegovine. Već po svom odlasku u Haag izložba je pobudila velik interes javnosti i medija (u Haagu je posjetilo 50 000 ljudi), a intrigantna selekcija autora izložbe i Zagrepčane očito nije ostavila ravnodušnima. Preporučam svima koji nisu bili da to svakako naprave do 28.veljače.  Kratka biografija Vlaho Bukovac rođen je u Cavtatu 1855. godine. Školovao se na pariskoj Ecole des Beaux Arts kod Aleksandra Kabanela (1877-1880), izlagao na pariskom Salonu i dobio priznanje 1882. Godine 1893. dolazi u Zagreb, gde donosi duh francuskog slikarstva. U Zagrebu je inicirao izgradnju Umjetničkog paviljona i osnovao Društvo hrvatskih umjetnika. Prvu samostalnu izložbu imao je u Splitu 1885. godine. Između 1898. i 1902. živeo je opet u rodnom Cavtatu, da bi 1902. godine otišao u Prag gde je postao profesor na Acadčmia výtrarných umetni. U Pragu će ostati do kraja života. Izlagao je i na grupnim izložbama u Parizu, Zagrebu, Beogradu i Pragu. Bio je član SANU (od 1905) i JAZU (od 1918), kao i Češke akademije nauka (1913). Savršena inauguracija Jako mi se svidjela današnja inauguracija novog predsjednika. Cijela ceremonija je djelovala jako kulturno, otmjeno i europski. Pozornica je odlično izgledala, sam Markov trg kao ambijent za ovakve prilike je savršen. Obitelj Josipović je također bila usklađena, od samog predsjednika koji je bio "po protokolu" do supruge Tatjane i kćeri Lane koje su po meni bile primjereno odjevene za ovakvu priliku. Ipak nismo mi SAD, niti imamo Obame :)) Predsjednikov govor je bio po meni koju minuticu predug, ali sadržajno savršen. Kod prisege mi se činilo da je Jasna Omejec imala čak i veću tremu od samog Josipovića, ali i to je ispalo simpatično pa ne treba zamjeriti. Folklor na kraju ceremonije je bio jednako dobar izbor. Stvarno mogu reći da sam jutros bio ponosan dok sam sve to gledao. Smatram da smo izabrali najboljeg predsjednika i da će opravdati naše veliko povjerenje.  Od silnih uzvanika, izdvojio bih Bandića koji je pristojno čestitao Josipoviću i ustupio mu Dverce za slavlje. Sanader je bio pozvan po protokolu i odazvao se, srdačno čestitao predsjedniku i brzo napustio Markov trg ne želeći stvarati probleme jer su iz publike čuli povici "Lopove, lopove". Pohvalno za njega. Ipak je pokazao da ne želi svojim dolaskom upropastiti ovako svečan događaj za Hrvatsku.  Treba li rektoru Bjelišu ova blamaža? Žalostan sam što se ovakve stvari događaju na Sveučilištu u Zagrebu. Zaista ne razumijem cilj ovih Bjeliševih odluka. Jedino što je postigao jest da je dodatno narušio ugled Ekonomije i pokazao se licemjernim rektorom. Znam da ovo zvuči kao da branim dekana Tipurića i „legalnu kupovinu ispita“, ali uopće se ne radi o tome. Radi se o tome da se Ljetna škola na Ekonomiji odvijala već tri godine zaredom, a tek je ove godine Bjeliš izrazio sumnju u pravednost iste. Tek je ove godine (godina izbora novog rektora) odlučio javno reći da nije u redu od studenata uzimati 2000 kn kako bi još jednom odslušali nepoloženi kolegij i uspješno ga položili. Tek mu je ove godine visoka prolaznost na Ljetnoj školi postala sumnjiva. A kako to da mu spomenute činjenice nisu bile sporne prošle, pretprošle i pretpretprošle godine? To je ono što mi je zgadilo Bjeliša kao osobu koja je pokazala da nije dostojna funkcije na kojoj sjedi. Rektor bi trebao biti visokomoralna osoba jednakih kriterija i osoba koja je hrabra i odlučna u borbi protiv nepravilnosti, mita i korupcije na Sveučilištu. A ne osoba koja je ovim istupom samo uvrijedila studente Ekonomije koji su samo koristili mogućnost koju im je fakultet na čelu sa Tipurićem davao. Tim jadnim studentima koji su ionako žrtve medijskog linča i kojima se ionako umanjila vrijednost njihovih diploma poslije akcije Indeks ova je zaista bila sol na ranu. Inače, takve Ljetne škole postoje na svakom imalo ozbiljnijem fakultetu u svijetu, počevši od Harvarda. Osobno ne vidim ništa sporno u tim ljetnim školama, jedino što je Ekonomija naplaćivala svaki ispit 2000 kn što nije bilo nimalo socijalno osjetljivo prema studentima slabije ekonomske moći. Ali opet i to nije bilo tako crno jer su studenti sa prosjekom većim od 4,00 imali pravo na besplatno pohađanje Ljetne škole. A razlog zašto mislim da je Bjeliš licemjer jest njegovo loše vođenje Sveučilišta u proteklom mandatu. Bivša rektorica Jasna Helena Mencer započela je izvrsne projekte i promjene koje je sve Bjeliš obustavio, a sada on pametuje drugim dekanima kako loše vode svoje fakultete. Baš me zanima što bi taj isti Bjeliš rekao na činjenicu da se Ekonomija financira samo 7% iz državnog proračuna, a sve ostalo pokriva iz vlastitih sredstava!!! Toliko o moralu Alekse Bjeliša. Jadno li je Sveučilište čiji rektor skrštenih ruku gleda rezanje sredstava od strane države za visoko školstvo. A isti taj s druge strane licemjerno moralizira! Da se razumijemo, ne podržavam nikakve ljetne škole koje služe za izvlačenje novaca od studenata koji se samo žele na što lakši način riješiti teških ispita. Ali poštene i pravedne ljetne škole su nužne za razvoj visokog školstva. |
Komentari On/Off
 since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
